Актуелно питање:
Да ли архиви треба да наплаћују своје услуге приликом издавања уверења и оверених копија предмета везаних за подношење захтева за повраћај имовине Агенцији за реституцију?
Последњих месеци, од ступања на снагу Закона о враћању одузете имовине и обештећењу, у архивима се појављује све већи број странака које се, позивајући се на члан 38. поменутог Закона, противе плаћању услуга по ценовнику Архива, тврдећи да их Закон ослобађа плаћања СВИХ дажбина приликом подношења захтева за реституцију.
(не)спорни члан 38. гласи:
Стицање имовине и остваривање обештећења по овом Закону не подлеже плаћању ни jeднe врсте пореза, административних и судских такси. Подносилац захтева сноси трошкове поступка у складу са законом. Изузетно од става 2. овог члана, подносилац захтева није у обавези да плати трошкове за рад и пружање услуга Републичког геодетског завода, који падају на терет тог органа. Подносилац захтева је дужан да плати накнаду за рад геодетске организације у случају кад је њено ангажовање неопходно за правилно решење захтева. Да размотримо:
Став 1. се односи на стицање имовине и и остваривање обештећења по овом Закону. Дакле, приликом подношења захтева за реституцију подносилац захтева не плаћа нпр. таксе уз поднесак Агенцији за реституцију, нити плаћа порезе приликом стицања имовине, нити судске и административне таксе приликом превода имовине.
- Detalji
- Pogodaka: 1439
Opširnije: Жељко Комарица, Питање наплате услуга Архива – документација за реституцију
Pre nekoliko dana mediji su objavili “epohalnu” vest da je Vlada Republike Srbije usvojila Predlog zakona o arhivskoj građi i arhivskoj službi. (http://www.kultura.gov.rs/usvo-en-predlog-zakona-o-arhivsko-sluzbi-i-arhivsko-gra-i) Epohalno stvarno jeste, s obzirom da se na njegovo usvajanje, nakon sprovedene javne rasprave, čeka poprilično dugo, ako se ne varam više od dve godine. Većina bivših jugoslovenskih republika donela je svoje zakone u ovoj oblasti krajem 90-ih odnosno u prvim godinama ovog veka. Mi još uvek primenjujemo Zakon o kulturnim dobrima iz 1994. godine. Zašto se toliko dugo čekalo? Razlog sigurno nije traganje za boljim rešenjima, jer boljeg trenutno nema. Razlog jedino može biti nezainteresovanost države za ovu oblast, tj. za kulturu uopšte. Pravno regulisanje i utemeljenje arhivske službe ne donosi političke poene i ne utiče na bolji standard građana Srbije, misle političari. To je tačno, ali samo delimično. Građani Srbije, iako u velikom procentu ne znaju za postojanje istorijskih arhiva, niti za svrhu njihovog postojanja, uveliko, svesno ili nesvesno, zavise od arhivske službe u Srbiji. Pored čuvanja blaga značajnog za istoriju naše države, arhivi čuvaju i dokumenta značajna za ostvarivanje privatnih prava pojedinaca. Mnogo građana Srbije se susrelo sa problemom ostvarivanja prava na penziju i poslednje utočište i spas im je bio lokalni istorijski arhiv. Ali, političari, kao i građani nisu svesni postojanja, uloge i značaja pojedinih institucija dok im ne zatrebaju. Iako se naši političari vrlo često pozivaju na istoriju slavnih nam predaka, na utvrđivanje “istorijske istine” itd. izgleda da svojim odnosom prema arhivima i arhivskoj službi upravo za takav susret sa istorijskom istinom nisu još dovoljno sazreli, odnosno nisu još dovoljno spremni. Političari u Srbiji istoriju vide kao igračku kojom zabavljaju narod po potrebi, ali, baš nepoznavanje funkcionisanja te igračke, njihovo poigravanje sa njom, dovošće ih u situaciju da im se ista otme kontroli.
- Detalji
- Pogodaka: 1585
Abstrakt: U radu se govori o zaštiti arhivske građe kod privatizovanih preduzeća u vreme tranzicije, zaštiti arhivske građe koja nastaje radom nevladinih organizacija u Srbiji, o potrebi održavanja prvog kongresa srpskih arhivista i osnivanju katedre za arhivistiku na jednom od univerziteta u Srbiji.
Ključne reči: arhivska građa, tranzicija, nevladine organizacije, arhivistika, kongres.
Pitanje zaštite arhivske građe ustanova i privatizovanih preduzeća u Srbiji, u periodu tranzicije, predstavlja veoma aktuelno pitanje, koje traži odgovor od arhivstike. Činjenica je neosporna i nesporena da ovo pitanje u arhivskoj teoriji i praksi nije dovoljno izučeno. U Srbiji koja je eklantantan primer zemlje u tranziciji ovo pitanje ima poseban značaj zbog toga što velika količina arhivske gradje dospeva za preuzimanje a postojeće arhivske institucije nisu u stanju da je preuzmu zbog nedostatka prostora. Tako velike količine arhivskog materijala ostaju kod privatnih vlasnika koji su kupili preduzeća u Srbiji.Rešavanje pitanja ove gradje nameće se kao prioritetan zadatak arhiva u Srbiji.
- Detalji
- Pogodaka: 1472
Opširnije: Boriša Radovanović, O nekim aktuelnim pitanjima arhivistike u Srbiji
